Ponekad samo ponekad ja zaboravim i odletim u nebo i nije me strah ponekad samo ponekad ja uspijem pa se nasmijem od srca kao nekada svako sjećanje boli ko živa rana što gori tko si ti tko sam ja što je laž što istina moram dalje moram ići do kraja vrata pakla i raja otvaram moram dalje mijenjam jučer za sutra mijenjam noći za jutra
lagano sasvim lagano ja zastanem pa se osvrnem oko sebe i nije me strah lagano sasvim lagano ja pristajem na promjene u sebi i nije me strah svako sjećanje boli ko živa rana što gori tko si ti tko sam ja što je laž što istina.

ova me pisma potpuno opisuje.optimist sam ka nekako je u ovih misec dana sve krenilo nabolje te mozda i nije al ja se osjecan dobro osjecan se sretno.a imala san toliko razocerenja ovog miseca al svejedno mi je presretna san i ovo mi niko nemoze pokvarit..oprostite sto vam nisan vratila kommove,stvarno san imala puno za ucit i sve to pa da ni ne stignem otic na blog.obecajen popravit cu ja to ;)